Treba li ti nova ti?

Iza svih tih blokada i zidova koje ste stavile ispred sebe leži jedno bogato, nepregledno, neistraženo biće. Neki novi dio tebe koji još nisi istražila, neko novo biće koje koje je cjelovito, uzemljeno, psisutno…

To je dio tebe koji je zaigran, maštovit, nevin i znatiželjan poput djeteta, koji je duboko sretan i veseo poput psa u šetnji šumom, uzbuđen poput istraživača koji je pronašao ono za čim godinama traga i ispunjen poput bake koja sjedi na stolcu za ljuljanje i pripovjeda priče o njenom divnom životu.

To novo ja živi u čuđenju i poštovanju prema životu.

To tvoje novo ja izgleda i osjeća se baš tako, novo, svježe, sjajno i nevjerojatno jasno.

A zapravo to novo ja nije baš tako novo, to ja već živi u tvojim dubinama a strahom, nemirom, brigama držiš ga tamo. To novo ja je novo samo za tebe.

Ta nova ti i tvoje novo ja je tu cijelo vrijeme,  čeka na marginama da izađe, osjeti svoju puninu, igra se i djeluje.

Znam da ste tu novu ja s vremena na vrijeme osjetili u bljeskovima. To je ona ja koja se smije, ne gleda na život tako ozbiljno, spontana je, zaigrana.

Razmislite, ovako za sebe kako ta nova ja izgleda, i kako se ona osjeća?

I što je ono što te sprečava da ona izađe?

S ljubavlju,

Danijela